Poglavlje 2
1 Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka.
2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici.
3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju."
4 Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!"
5 Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!"
6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere.
7 Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha.
8 Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu.
9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika
10 i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada."
11 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.
12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
13 Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem.
14 U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.
15 I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta,
16 a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku."
17 Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
18 Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?"
19 Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići."
20 Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?"
21 No on je govorio o hramu svoga tijela.
22 Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
23 Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio.
24 No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao
25 i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.