Poglavlje 14
1 Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu.
2 Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest.
3 Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?"
4 A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti.
5 A njima reče: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?"
6 I ne mogoše mu na to odgovoriti.
7 Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
8 "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe,
9 te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto.
10 Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima,
11 jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
12 A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.
13 Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.
14 Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."
15 Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!"
16 A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge.
17 I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!'
18 A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.'
19 Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.'
20 Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'"
21 "Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.'
22 I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.'
23 Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.'
24 A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere."
25 S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im:
26 "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!
27 I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!"
28 "Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti:
29 da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide:
30 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!'
31 Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća?
32 Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir."
33 "Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."
34 "Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti?
35 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!"