Poglavlje 2
1 (2:5) Podigoh oči i vidjeh. I gle: čovjek, a u ruci mu mjeračko uže.
2 (2:6) Upitah ga: "Kamo ideš?" Odgovori mi: "Da izmjerim Jeruzalem i da vidim koliko je širok a koliko dug."
3 (2:7) I gle, anđeo koji je govorio sa mnom stajaše nepomično, a drugi mu iziđe u susret
4 (2:8) i reče mu: "Trči, reci onome mladiću ovako: Jeruzalem će biti kao otvoren grad radi mnoštva ljudi i stoke koji će biti u njemu.
5 (2:9) A ja ću mu - riječ je Jahvina - biti ognjen zid unaokolo i Slava njegova sred njega."
6 (2:10) "Hej! Hej! Bježite iz zemlje sjeverne" - riječ je Jahvina - "jer u sva četiri vjetra nebeska razasuo sam vas" - riječ je Jahvina!
7 (2:11) "Hej, Sione, koji živiš kod kćeri babilonske, spasi se!"
8 (2:12) Ovako govori Jahve nad Vojskama, čija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljačkali: "Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.
9 (2:13) Gle, ruku dižem na njih da plijenom budu svojim robovima." Znat ćete tako da me posla Jahve nad Vojskama!
10 (2:14) "Kliči i raduj se, kćeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivat' - riječ je Jahvina.
11 (2:15) U onaj dan mnogi će narodi uz Jahvu prionuti i bit će narod moj, a ja ću prebivati usred tebe." Znat ćeš tako da me tebi posla Jahve nad Vojskama.
12 (2:16) I Judeja će biti baština Jahvina, njegov dio u Svetoj zemlji, i on će opet izabrati Jeruzalem.
13 (2:17) Tiho, ljudi svi, pred Jahvom, jer, evo, on ustaje iz svetoga Prebivališta svojega!