Poglavlje 7
1 Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
2 Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
3 Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;
4 reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom",
5 da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.
6 Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,
7 vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:
8 prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući
9 u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;
10 i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
11 Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;
12 bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;
13 i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:
14 "Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;
15 zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.
16 Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;
17 svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.
18 Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.
19 Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;
20 uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu."
21 Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.
22 I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka
23 dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.
24 Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.
25 Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.
26 Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.
27 U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.