Poglavlje 57
1 Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu. (57:2) Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.
2 (57:3) Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.
3 (57:4) Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!
4 (57:5) Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.
5 (57:6) Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
6 (57:7) Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!
7 (57:8) Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.
8 (57:9) Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.
9 (57:10) Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi:
10 (57:11) jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.
11 (57:12) Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!