Poglavlje 141
1 Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
2 Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!
3 Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
4 Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
5 Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
6 Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
7 Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.
8 U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
9 Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!
10 Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!